Ovo je priča o istinskoj ljubavi prema cipelama koja je u samo nekoliko godina postao moderna bajka. Bila jednom jedna žena koja je jako voljela svoju obuću. Svaka njezina cipela bila joj je toliko dragocjena da nikada nije išla u krevet dok nije ulaštila i pažljivo ostavila sa strane svaki par koji je nosila tog dana. No, cipele nisu stvorene da traju. Bez obzira na brigu koju je ulagala, u jednom su se trenutku cipele iznosile i morala ih je bacati: par po par. Bila je shrvana...

Plakala je tako glasno da je cijelo susjedstvo točno znalo kada je još jedan par cipela upropašten, a priča o smiješnoj ljubiteljici cipela počela se širiti. Tako je došla i do mladog talijanskog obrtnika. Ali, on nije bio bilo kakav zanatlija - bio je postolar. I odlučio je za nju napraviti cipelu koja će trajati...

Nabavio je najfiniji materijal i počeo raditi na svom umjetničkom djelu: najizdržljivijem, najudobnijem i najmodernijem paru cipela na svijetu. Radio je dan i noć i bio toliko umoran da je jednog dana kap znoja pala na sam vrh savršeno dizajnirane cipele. Mala mrlja na vrhu cipele rasplakala ga je jer je uništio svoje umjetničko djelo, a jedna suza pala je na vrh druge cipele koja mu je bila u krilu. Sad su obje imale malu točku na sebi. Svoju dušu i umijeće ulio je u ovaj par i bio je uvjeren da više nikada neće moći napraviti bolje, pa je spakirao cipele i pripremio se za dugo putovanje do svoje princeze...

Tjedan dana kasnije posjetio je uplakanu ženu i dao joj svoj dar: prave talijanske ručno izrađene cipele koje su napravljene da traju. Samo da nisu uništene njegovim suzama i znojem, bile bi doista savršene, pomislio je mladi obrtnik pružajući joj kutiju. Princeza otvori poklon, raširi oči u čudu i reče: "Puntino!" Mladi talijanski postolar prepozna riječ i počne plakati od radosti. "A puntino" na talijanskom označava malu točku! Savršeno je imenovala njegov par cipela i ponovno ih napravila cijelima. Princeza nikada više nije ostavila svoj savršeni par cipela.

Niti postolara.